Dinarski
krš jedna je od najmarkantnijih krških cjelina u svijetu. U usporedbi
s ostalim krškim terenima, Herak (1977) ga navodi kao prototip
krša u kojem su sačuvani svi njegovi fenomeni, od morfoloških
do hidrogeoloških.
Kroz milijune godina vode su na ovom području svojom
kemijskom i mehaničkom snagom ispisale jedan od najdojmljivijih
krških reljefa.
Otapanjem karbonatnih stijena pod utjecajem voda
obogaćenih ugljičnim dioksidom, procesom okršavanja nastajao je
krš.
Zahvaljujući geološkoj građi,
prije svega stijenama karbonatnog sastava debljine i po više tisuća
metara, te njihovoj tektonskoj poremećenosti, okršavanje je tijekom
geološke prošlosti uzelo maha te razvilo sve površinske i podzemne
krške oblike.
Na površini stijena nastajale su morfološke tvorevine
poznate kao grižine ili škrape, ponikve, uvale, polja, kukovi i stupovi, a
u podzemlju jame, kaverne i spilje.
Otapanje stijena potpomognuto
je atmosferskim ugljičnim dioksidom kojega sadržava oborinska voda.
Njenim procjeđivanjem kroz tlo ona se obogaćuje i ugljičnim dioksidom
kojeg proizvode korijeni biljaka, bakterije i drugi organizmi
koji žive u tlu te tako postaje vrlo agresivna, zbog čega intenzivno
razara karbonatne stijene.
U šupljinama, nastalim uz rasjede, voda otapa i njihove svodove, uslijed čega
dolazi do urušavanja i stvaranja ponikava. Procjeđujući se kroz karbonatne stijene, voda postaje zasićena kalcijevim karbonatom.
Dolaskom
do svoda spilje koja je ispunjena zrakom, procjeđuje se kroz njen
strop. Ulaskom u podzemni prostor iz kapljice vode se oslobada
nešto ugljičnog dioksida te odlazi u spiljsku atmosferu. Tako započinje proces nastajanja siga. Količina oborenog kalcijevog karbonata vremenom raste kroz svaku kapljicu vode, formirajući stalaktit.
Ostatak kapljice pada na dno spilje, pri čemu se oslobađa preostali
ugljični dioksid, dok se kalcijev karbonat obara na tlo spilje
ispod stalaktita. 
Akumulacijom taloga kroz tisuće godina
nastaje stalagmit. Kada se spoje stalaktit i stalagmit, formira
se stup. |
Voda u podzemlju od davnina privlači pažnju
čovjeka, koji je u općoj bezvodici krških terena ulazio u spiljsko
podzemlje (spilje, jame i ponore) kako bi se njome opskrbio. Neravnomjeran raspored
oborina i varijabilna propusnost krškog podzemlja dovodili su
do pojave da se čovjek u kršu stalno bori "bilo za vodu"
ili "protiv vode".
Zahvaljujući složenoj geološkoj građi te
velikim količinama oborina (2600mm), dolina Štirovače odlikuje
se svim hidrogeološkim fenomenima krša.
Intenzivna tektonika na ovom području dovela je u kontakt stijene
različitih hidrogeoloških svojstava.
Bokovi doline građeni su od slabopropusnih
dolomitičnih stijena i nepropusnih klastičnih sedimenata. Na
kontaktima tih stijena nalaze se mnogobrojni izvori.
Za vrijeme jačih oborina ili intenzivnog otapanja snijega izdašnosti
izvora su velike te goleme količine vode bujičnjacima teku niz
padinu, formirajući duboke jaruge u nepropusnim naslagama. Dolaskom
u centralni dio doline koja je izgrađena od dobropropusnih okršenih
vapnenaca, voda se gubi u podzemlju duž ponora, prihranjujući
tako podzemne vode.
Podzemni vodeni putovi su najčešće vrlo komplicirani, u detaljima
još nepoznati, predisponirani tektonskom poremećenošću i strukturnom
građom terena, međusobnim rasporedom i odnosom propusnih, slabopropusnih
i nepropusnih sredina i barijera. Tako se na malom razmaku mogu
očekivati prijelazi od lokalno povezanih podzemnih voda do potpuno
izoliranih i privilegiranih podzemnih tokova.
Bojanjem te trasiranjem ponora rijeka
Like i Gacke (1974, Institut za geološka istraživanja) utvrđena je njihova veza s priobalnim izvorima
i vruljama.
U krškom području gotovo da i
nema dijela terena koji ne bi mogao biti izložen onečišćenju,
a da se to onečišćenje ne bi pojavilo nizvodno u slivu. Dodamo
li tome i pojavu da onečišćene vode zbog kratkog boravka u sekundarnom
poroznom krškom podzemlju (šupljine i pukotine nastale tektonskom
aktivnošću, te kemijskim djelovanjem vode) neće autopurificirati
kao u ostalim terenima, proizlazi da su od onečišćenja jedino
sigurni oni izvori u čije sabirno područje ne ponire onečišćena
voda.
|
