Speleologija



O parku	Kako do nas?	Upravljanje	Posjećivanje

O parku > Geologija > Speleologija

Zadržite kursor miša iznad slike kako biste vidjeli opis iste!

geološka građa
voda i krš
speleologija
foto-galerija

Krš u svom podzemlju krije neviđeno i nama još uvijek slabo dostupno prirodno blago - vodu, jame, spilje i razne životinje.

Pogled na krš sjevernog Velebita

Vertikalna udubljenja, strmih strana, najčešće malih promjera i velikih dubina Jama

karakteristika su ovog dijela Velebita. Te otvore u kršu nazivamo jamama.
Nastajale su udruženim snagama untrašnjih i vanjskih sila (tektonike i vode).

Unutrašnjost špilje Stoljećima su tim otvorima koji duboko ulaze u podzemlje Velebita pripisivane nadnaravne sile. Kod domaćeg stanovništva izazivale su strahopoštovanje, strah od dubine i nepoznatog te zahvalnost za snijeg i led u vrućim bezvodnim krškim ljetima. Mnoge od tih jama nose i nazive po davnim tragičnim događajima, poput Crne snježnice na Pivčevcu. Mnoge priče i legende na ovim prostorima posvećene su upravo jamama.
Talijanski svećenik Alberto Fortis u svojoj reprtaži o Velebitu 1774. god pisao je i da bura izlazi iz podzemlja Velebita kroz jame.

Prve opise jama na sjevernom Velebitu dao je geolog Josip Poljak (1929 god). Opisao je Vukušić-ledenicu, vrtaču Varnjaču i Hajdučku špilju. Te iste godine Ante Premužić, Ivan Krajač i Marko Vukelić se spuštaju u jamu Varnjaču, Crikvenu, Hajdučku spilju.
Speleološka istraživanja nastavljaju se tek 1961. godine kada i započinje njihovo sustavno istraživanje. Ulaz u Lukinu jamu Istraživanja su intenzivirana tek osamdesetih godina, a 1993., otkrivanjem Lukine jame, ovo područje privlači veliki broj speleologa, tako da je posljednjih godina otkriven veliki broj novih speleoloških objekata.

Do danas je na području parka na površini od 109 km² otkriven 201 speleološki objekt, od kojih većina pripada vertikalnim podzemnim otvorima- jamama.

Speleološki objekti u NP "Sjeverni Velebit"

Njihovo pojavljivanje uvjetovano je tektonskim pokretima. Pri tim pokretima došlo je do rasjedanja (kretanja stijenskih masa izdizanjem, spuštanjem ili pomicanjem duž pukotina koje zovemo paraklaze). Velike količine stijenskih masa po dubini i širini su se lomile i pucale.

Tako su nastajali plići ili dublji otvori koji su usmjeravali oborinske vode direktno u podzemlje, često i u velike dubine. Stijene građene od karbonatnih minerala pod djelovanjem oborinskih voda postupno se milijunima godina otapaju te se tako šupljine u podzemlju produbljuju i proširuju.

Fascinantna unutrašnjost jame (ili spilje)

Veliki broj jama na ovom relativno malom području možemo zahvaliti izuzetno aktivnoj tektonici. Pokreti koji su izdizali područje Hajdučkih i Rožanskih kukova ostavili su svoj trag i formirali jame koje se danas po svojoj dubini nalaze u samom svjetskom vrhu najdubljih jama, poput Lukine jame dubine 1392 m, Slovačke jame - 1320 m, itd.
Jama Patkov gušt nalazi se na drugom mjestu u svijetu po dubini svoje vertikale - od ulaza u jamu do njenog dna ona iznosi 553 metra. Jamski sustav Velebita - Dva javora je istražen do dubine od 941 m, a unutar istog nalazi se 513 m duboka vertikala koja je ujedno i najveća vertikala unutar speleološkog objekta na svijetu. Druga u svijetu po veličlini unutranje vertikale je jama Meduza 450 m.

Mnoge od otkrivenih jama nisu još u potpunosti istražene.
Pretpostavka je da su mnoge još i daleko dublje. Mnogi speleološki objekti još čekaju otkrivanje. Njihove dubine i direktni uvidi u geološku gradu podzemlja možda će dati i nova saznanja o kompleksnoj tektonici ovoga područja.