Krš
u svom podzemlju krije neviđeno i nama još uvijek slabo dostupno
prirodno blago - vodu, jame, spilje i razne životinje.
Vertikalna udubljenja, strmih strana, najčešće malih
promjera i velikih dubina 
karakteristika su ovog dijela Velebita. Te otvore
u kršu nazivamo jamama.
Nastajale su udruženim snagama untrašnjih i vanjskih sila (tektonike
i vode).
Stoljećima
su tim otvorima koji duboko ulaze u podzemlje Velebita pripisivane
nadnaravne sile. Kod domaćeg stanovništva izazivale su strahopoštovanje,
strah od dubine i nepoznatog te zahvalnost za snijeg i led u vrućim
bezvodnim krškim ljetima. Mnoge od tih jama nose i nazive po davnim
tragičnim događajima, poput Crne snježnice na Pivčevcu. Mnoge
priče i legende na ovim prostorima posvećene su upravo jamama.
Talijanski svećenik Alberto Fortis u svojoj reprtaži o Velebitu
1774. god pisao je i da bura izlazi iz podzemlja Velebita kroz
jame.
Prve opise jama na sjevernom
Velebitu dao je geolog Josip Poljak (1929 god). Opisao je Vukušić-ledenicu,
vrtaču Varnjaču i Hajdučku špilju. Te iste godine Ante Premužić,
Ivan Krajač i Marko Vukelić se spuštaju u jamu Varnjaču, Crikvenu,
Hajdučku spilju.
Speleološka istraživanja nastavljaju se tek 1961. godine kada
i započinje njihovo sustavno istraživanje. Istraživanja
su intenzivirana tek osamdesetih godina, a 1993., otkrivanjem
Lukine jame, ovo područje privlači veliki broj speleologa, tako
da je posljednjih godina otkriven veliki broj novih speleoloških
objekata. |
Do danas je na području parka na površini
od 109 km2 otkriven 201 speleološki objekt, od kojih većina
pripada vertikalnim podzemnim otvorima- jamama.
Speleološki objekti u NP "Sjeverni
Velebit"
Njihovo pojavljivanje uvjetovano je tektonskim
pokretima. Pri tim pokretima došlo je do rasjedanja (kretanja
stijenskih masa izdizanjem, spuštanjem ili pomicanjem duž pukotina
koje zovemo paraklaze). Velike količine stijenskih masa po dubini
i širini su se lomile i pucale.
Tako su nastajali plići ili dublji otvori koji su usmjeravali
oborinske vode direktno u podzemlje, često i u velike dubine.
Stijene građene od karbonatnih minerala pod djelovanjem oborinskih
voda postupno se milijunima godina otapaju te se tako šupljine
u podzemlju produbljuju i proširuju.

Veliki broj jama na ovom relativno malom području možemo zahvaliti
izuzetno aktivnoj tektonici. Pokreti koji su izdizali područje
Hajdučkih i Rožanskih kukova ostavili su svoj trag i formirali
jame koje se danas po svojoj dubini nalaze u samom svjetskom
vrhu najdubljih jama, poput Lukine jame dubine 1392 m, Slovačke jame - 1320 m, itd.
Jama Patkov gušt nalazi se na drugom mjestu u svijetu po dubini
svoje vertikale - od ulaza u jamu do njenog dna ona iznosi 553
metra. Jamski sustav Velebita - Dva javora je istražen do dubine od 941 m, a unutar istog nalazi se 513 m duboka vertikala koja je ujedno i najveća vertikala unutar speleološkog objekta na svijetu. Druga u svijetu po veličlini unutranje vertikale je jama Meduza 450 m.
Mnoge od otkrivenih jama nisu još u potpunosti
istražene.
Pretpostavka je da su mnoge još i daleko dublje. Mnogi speleološki
objekti još čekaju otkrivanje. Njihove dubine i direktni uvidi
u geološku gradu podzemlja možda će dati i nova saznanja o kompleksnoj
tektonici ovoga područja.
|