Tekst

Geologija

Geologija Nacionalnog parka Sjeverni Velebit temelj je njegova bogatstva i raznolikosti. Od početka svoga djelovanja Ustanova potiče i organizira geološka istraživanja, koja su urodila i izdavanjem geološkog vodiča Parka, pod nazivom Od morskih plićaka do planine

Krš

Krajolik Nacionalnog parka Sjeverni Velebit obilježen je prepoznatljivim krškim reljefom koji po raznovrsnosti, mnogobrojnosti i razvijenosti krških oblika ulazi u red najzanimljivijih krških područja svijeta.

 
 

Kukovi, grede, tornjevi, stupovi, ponikve, škrape, žljebovi, snježnice, spilje, jame... samo su neki od krških oblika koje ovom području daju savršenstvo u raznolikosti, skladu i ljepoti te predstavljaju zaštitni znak Nacionalnog parka Sjeverni Velebit.

 
 

Za stvaranje ovog impozantnog krškog reljefa bile su presudne karbonatne naslage velike debljine, tektonska aktivnost koja je oblikovala reljef i oborine obogaćene ugljičnim dioksidom koje su otapale karbonatne naslage.

Zbog otapanja karbonatnih stijena vodom obogaćenom ugljičnim dioksidom, koja vrlo agresivno otapa kalcit u karbonatima, nastaju bezbrojni manji ili veći krški oblici na površini i u podzemlju. Tako se na površini stijena pojavljuju različiti tipovi grižina (žljebovi, kamenice, škrape itd.) a u podzemlju brojne šupljine kao što su jame, spilje i kaverne, najčešće predisponirane pukotinama nastalim tektonskom aktivnošću.

 
 

Površinski krški oblici

Grižine ili izjedline (škrape, žljebovi ili žlibe, kamenice) su udubljenja u stijeni različitih veličina i oblika. Veličina i oblik ovise o količini oborina, sastavu stijene (udjelu kalcijeva karbonata, CaCO3, u karbonatnoj stijeni), nagibu terena i raspucanosti stijene.

Škrape su nastale uslijed korozijskog djelovanja vode duž pukotina formiranih u procesu taloženja naslaga ili pri izdizanju, boranju i rasjedanju stijena.

Žljebovi ili žlibe, kao i kamenice, formiraju se u kompaktnim stijenama pod utjecajem voda obogaćenih ugljičnim dioksidom.

 
 

Ponikve (vrtače ili dolci) su udubine u terenu, ljevkastog, bunarastog, tavastog ili nepravilnog oblika. Mogu nastati urušavanjem krova podzemnih šupljina u tektonski razlomljenim terenima ili korozijskim djelovanjem vode duž pukotina. Oblikovane su korozijskim radom vode.

Kukovi, tornjevi, grede, stupovi ili kipovi nastali su uslijed selektivnog trošenja u čvršćim stijenama otpornijim na kemijsko i mehaničko trošenje od okolnih stijena.

 
 

Podzemni krški oblici

Krški oblici u podzemlju nastaju proširenjem pukotina ili šupljina zbog korozijskog i erozijskog (kemijskog i mehaničkog) djelovanja vode.
Na području Parka najzastupljeniji podzemni krški oblik su jame, dok je spilja znatno manje.

Jame su tipičan podzemni krški oblik s vertikalnim ili strmo nagnutim kanalima ukupnog nagiba većeg od 45°, dok su spilje speleološki objekti s horizontalnim ili blago nagnutim kanalima.

Kaverne su podzemne šupljine koje nisu fizički spojene s površinom odnosno nemaju ulaza. Otkrivaju se najčešće prilikom građevinskih radova u kršu.

 
 

Nastanak velebitskih stijena

Stijene velebitskog krša stvarane su u morskim plićacima na putovanju dugom više od 6000 km, krećući se od područja južno od ekvatora do 45 paralele sjeverne širine. U tom moru, od karbonatnih muljeva i usitnjenih ljušturica i skeleta uginulih organizama (algi, foraminifera, školjkaša, žarnjaka, spužvi i dr.), taloženjem su nastajale stotine pa i tisuće metara debele karbonatne naslage. Istaložene naslage su se stvrdnjavale ili cementirale te polagano savijale, lomile, spuštale i izdizale iznad razine mora. To kretanje bilo je uzrokovano pritiscima Afričke ploče na Europsku. Jači pritisci uzrokovali su jače kretanje i izdizanje istaloženih "pravelebitskih" naslaga, a s tim i njihovo jače boranje, rasjedanje, lomljenje i trošenje.

Tako je, prije 40-ak milijuna godina, započelo formiranje i rast planine, ali i proces destrukcije, lomljenja te mehaničkog i kemijskog trošenja izdignutih stijena. Ipak, tek prije 23 milijuna godina započinje razdoblje najjačih tektonskih pokreta i njegovo glavno izdizanje. Pritisak Afrike na Europu traje i danas, a trajat će i u budućnosti, što znači da se Velebit i dalje izdiže.

Starost stijena u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit

Na području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit mogu se vidjeti stijene različitih starosti, upravo zbog tektonskih aktivnosti. Zbog toga se, u samo jednom koraku, mogu preskočiti i desetci milijuna godina, jer jedna noga može biti na stijenama starima preko 200 milijuna godina dok se druga već može naći na stijenama starim "samo" 40-ak milijuna godina.

Ovo područje je izgrađeno od sedimentnih, pretežito karbonatnih naslaga, vapnenaca i dolomita, te klastičnih stijena koje su izgrađene od čestica (ulomaka ili klasta) nastalih razaranjem drugih stijena.

 
 

Trijas

Najstarije stijene u Parku nalaze se području Štirovače, a nastale su kroz tri različita taložna procesa u vrijeme trijasa (od prije 235 do 200 milijuna godina). Prvi taložni proces odvijao se u plitkom moru, drugi nakon povlačenja mora, a treći u vrijeme kad je more male dubine, svega 15-ak cm, ponovno preplavilo čitavo područje.

 
 

Jura

Veliki dio Parka nalazi se u naslagama nastalima u vrijeme jure (od prije 200 do 145,5 milijuna godina). To je bilo dugo i mirno razdoblje, 50-ak milijuna godina mirnog plitkog mora u kojemu je cvao život biljnih i životinjskih zajednica algi, puževa, školjkaša i dr. U tom su razdoblju od ovih organizama nastale najveće mase karbonatnih stijena koje nalazimo u Parku.

U nekim drugim područjima ovo je pak razdoblje karakterizirano životom velikih dinosaura, divovskih gmazova i drugih.

 
 

Kreda

Na području Parka, samo na lokalitetu Rogić dolina, mogu se pronaći naslage nastajale u vrijeme krede (od prije 145,5 do 65,5 milijuna godina). Plitkomorski okoliš iz doba jure nastavljen je, no tada svoj procvat doživljaju mekušci, posebice školjkaši iz skupine rudista. Krajem krede nastupilo je okopnjavanje, a to je ujedno vrijeme prestanka taloženja karbonata na području današnjeg Velebita.
Tada su izumrli i svi kopneni morski dinosauri.

 
 

Tercijar

Šire područje Hajdučkih i Rožanskih kukova, kao i primorske padine Velebita, građene su od stijena nazvanih Velebitske breče. One su stvarane u pradavnim reljefnim udubljenjima u vrijeme jakih tektonskih aktivnosti kada se čitavo "pravelebitsko" područje počelo izdizati. Velebitske breče nastale su taloženjem ulomaka nastalih lomljenjem, okršavanjem i drobljenjem već ranije izdignutih naslaga. Stvrdnjavanjem tih ulomaka, te kasnijim tektonskim pokretima i njihovim izdizanjem, danas ih pronalazimo i na najvišim vrhovima sjevernog Velebita. Upravo u tim naslagama nalaze se i ulazi u najdublje jame svijeta.

 
 

Kvartar

Najmlađe naslage koje možemo pronaći u Parku stvarane su unutar posljednja 2,6 milijuna godina. Nastale su uslijed učestalih promjena klime i izmjena ledenih i međuledenih doba. Zbog otapanja ledenjaka formirane su morenske naslage, koje su građene su od tila – nesortiranih i nevezanih fragmenata stijena različitih dimenzija, od milimetarskih do metarskih. Dobro su vidljive u predjelu Bilenskog i Dundović Mirova gdje su formirale prepoznatljive oblike u reljefu, poput drumlina, eskera, kotlića i drugih.

 
 
Tekst