Tekst

Gljive

Gljive su jedna od najslabije istraženih skupina živih bića u Hrvatskoj i vjeruje se da je do sada zabilježeno tek 20% vrsta. Ovo može biti iznenađujuće, s obzirom na popularnost gljivarenja! No, gljive s velikim plodištima (stručnog naziva Makromiceti) čine samo 20% gljivljeg carstva. Naime, ono što je većini poznato kao "gljiva" tek je njezin manji, nadzemni dio koji služi razmnožavanju. Glavno tijelo gljive sastoji se od bezobličnog spleta nitastih stanica – hifa koje prorastaju svoj obrok, bio to sloj suhog lišća, stablo, uginula životinja, izmet ili neka druga organska tvar. Povremeno gljiva izbaci na površinu posebnu strukturu u kojoj se razvijaju spore i koja služi njihovom rasprostiranju. Ta plodišta ili sporofori, ono su što većina ljudi smatra gljivom.
Osim poznatog oblika plodišta, sastavljenog od stručka i klobuka, postoje i tanjurasta, koraljasta i druga neobična plodišta, a vrlo velik broj gljiva stvara sasvim malena plodišta različitih oblika, ponekad manja i od milimetra. Često ih se može uočiti tek uz pomoć povećala ili mikroskopa.

 
 

Gljive su vrlo važni članovi ekosustava jer kao razlagači (saprotrofi) vraćaju hranjive tvari u opticaj. Osim toga, mnoge gljive žive u mikorizi - simbiontskom odnosu s drvenastim biljkama, u kojem gljiva biljci omogućava pristup vodi, mineralnim solima i drugim važnim spojevima, dok biljka gljivi prepušta organske tvari kojima se gljiva hrani. Simbiontske gljive svoje domaćine štite od raznih nametnika koji izazivaju bolesti, od predatora i konkurenata. U šumi su mnoga stabla u takvoj simbiozi, pa gljive bitno doprinose zdravlju i boljem rastu drveća!

U dosadašnjim istraživanjima (do kraja 2011. godine), na području Parka zabilježene su 382 vrste gljiva. Mnoge od njih rijetke su i ugrožene, jer ovise o mrtvoj drvnoj masi koja je oskudna u gospodarenim šumama. Kako se u nacionalnom parku drveće ne siječe, već je šuma prepuštena prirodnim procesima, ona obiluje krupnim drvnim ostacima nastalima umiranjem starih stabala koja nastanjuje vrlo veliki broj saprotrofnih gljiva kojih većinom nema u gospodarenim šumama. Oboljela i stara stabla također ostaju u šumi gdje postaju hrana i dom gljivama i brojnim drugim živim organizmima.
Nacionalni parkovi pružaju idealna staništa i za one gljive koje žive kao paraziti na drveću pri čemu izazivaju oboljenja ili napadaju već oboljela ili oslabljena stabla. U gospodarskoj šumi takva bi se stabla uklanjala iz šume, zajedno sa svojim gljivljim „podstanarima“. Iako bolesti uglavnom smatramo lošima, one su neophodan dio dinamike života i preživljavanja, te u zdravom ekosustavu pridonose biološkoj raznolikosti i stabilnosti ekosustava kao cjeline.

 
 

Neke zanimljive i zaštićene gljivlje vrste Nacionalnog parka Sjeverni Velebit
(Autori teksta: dr. sc. Armin Mešić, dr.sc. Zdenko Tkalčec, Hrvatsko mikološko društvo; Neven Matočec i Ivana Kušan, Asco-lab)

 
Žuta balegarka (Ascobolus michaudii) i blijeda balegarka (Ascobolus albidus)
Žuta balegarka i blijeda balegarka žive kao razlagači na izmetu velikih biljojedih sisavaca, a na području Nacionalnog parka zabilježene su samo na izmetu medvjeda. Opstanak ovih gljiva ovisi o opstanku velikih sisavaca.
 
 
Sjajna pozelenka (Caloscypha fulgens)
U Hrvatskoj živi isključivo u šumama s jelom s kojom je usko povezana. Živi na šumskom tlu. Nalazi se na Crvenom popisu ugroženih gljiva Hrvatske, u kategoriji osjetljiva, i strogo je zaštićena zakonom.
 
 
Lepezasta zelenka (Chlorencoelia versiformis)
Živi kao razlagač na trulim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća. Nalaz na području Sjevernog Velebita predstavlja prvi nalaz roda Chlorencoelia u Hrvatskoj. Izuzetno je rijetka, a glavnina svjetske rasprostranjenosti nalazi se u borealnoj (sjevernoj) i subarktičkoj zoni sjeverne Amerike, Azije i Skandinavije. Pojavljuje se i kao vrlo rijetka vrsta u većim planinskim masivima umjerene zone sjeverne i južne polutke.
 
 
Planinska rudoliska (Entoloma catalaunicum)
Živi kao razlagač na planinskim travnjacima i visokoplaninskoj vegetaciji, a plodišta razvija u ljeto i jesen. U Hrvatskoj je pronađena samo na dva lokaliteta u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Nalazi se na Crvenom popisu ugroženih gljiva Hrvatske, u kategoriji ugrožena, i strogo je zaštićena zakonom.
 
 
Bukova guba (Fomes fomentarius)
Živi kao parazit i razlagač na stablima bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, a plodišta su joj višegodišnja. Vrlo je česta u starim bukovim šumama, a njezina velika, siva, kopitasta plodišta lako su uočljiva.
 
 
Obrubljena patuljica (Galerina marginata)
Živi kao razlagač krupnih i sitnih ostataka crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, a plodišta razvija od proljeća do kasne jeseni. Česta je na srušenim stablima u Parku. Jedna je od najotrovnijih vrsta gljiva. Razvija relativno mala plodišta koja nisu zanimljiva većini sakupljača, te zbog toga ne postoji velika opasnost od zamjene s jestivim vrstama gljiva.
 
 
Gorka plamenka (Gymnopilus picreus)
Živi kao razlagač krupnih ostataka crnogoričnog drveća (srušena stabla, trupci i panjevi), a plodišta razvija u jesen. Rijetka je i ugrožena u gospodarenim šumama zbog uklanjanja krupnih drvnih ostataka. Šume kojima se ne gospodari, poput nacionalnih parkova, utočišta su za nju i druge vrste ovisne o prirodno odumrlom drveću. Nalazi se na Crvenom popisu ugroženih gljiva Hrvatske, u kategoriji osjetljiva, i strogo je zaštićena zakonom.
 
 
Planinska pločarica (Discina montana)
Ova vrlo rijetka vrsta je razlagač krupnih ostataka crnogoričnog drveća. Najčešće živi na velikim nadmorskim visinama gdje razvija plodišta u hladno doba godine u vrijeme i na području otapanja snježnih nanosa. Nalaz na području Nacionalnog parka predstavlja treći poznati lokalitet u Hrvatskoj. Za opstanak ove vrste bitno je potpuno izuzimanje iz sječe šume na njezinom području, pa nije neobično što je jedno od nalazišta upravo u nacionalnom parku. Nalazi se na Crvenom popisu ugroženih gljiva Hrvatske, u kategoriji osjetljiva, i strogo je zaštićena zakonom.
 
 
Jelova kapuljica (Heyderia abietis)
Živi kao razlagač isključivo na otpalom lišću smreke i jele. Veliki Lubenovac, u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, četvrti je poznati lokalitet u Hrvatskoj. Ova razmjerno rijetka vrsta uključena je u Crveni popis gljiva Hrvatske u kategoriji gotovo ugrožena.
 
 
Proljetna panjevčica (Kuehneromyces lignicola)
Živi kao razlagač na drvnim ostacima crnogoričnog drveća u planinskim područjima. Rijetka je posvuda u Europi, a njezin jedini poznati lokalitet u Hrvatskoj je u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Plodišta razvija isključivo u proljeće i rano ljeto. Nalazi se na Crvenom popisu ugroženih gljiva Hrvatske, u kategoriji nedovoljno poznata, i strogo je zaštićena zakonom.
 
 
Jelova rujnica (Lactarius salmonicolor)
Živi isključivo u mikorizi – simbiontskom odnosu s jelom, a plodišta razvija u kasno ljeto i jesen. Vrlo je česta vrsta jelovih šuma, a njena živo narančasta plodišta lako je uočiti i iz daljine.
 
 
Kapljičasta ljepljivica (Limacella guttata)
Živi kao razlagač u različitim tipovima šuma, a plodišta razvija u jesen. Vrlo je rijetka u Hrvatskoj, gdje su do sada poznata samo tri nalazišta ove vrste, među kojima je i Sjeverni Velebit. Vrsta se nalazi na Crvenom popisu ugroženih gljiva Hrvatske, u kategoriji osjetljiva, i strogo je zaštićena zakonom.
 
 
Bukova pritajnica (Marasmius alliaceus)
Živi kao razlagač sitnijih ostataka bukve (listinca i grančica), a plodišta razvija od kasnog proljeća do kasne jeseni. Jedna je od najčešćih gljivljih vrsta bukovih šuma. Lako ju je prepoznati po crnosmeđem stručku i karakterističnom mirisu na češnjak.
 
 
Sluzava ledenjača (Oudemansiella mucida)
Živi kao parazit i razlagač na stablima bjelogoričnog drveća, najčešće bukve. Vrlo je česta u starim bukovim šumama, a njezina busenasta bijela plodišta lako se uočavaju i iz daljine.
 
 
Stisnutonoga lažnoljevčica (Pseudoomphalina kalchbrenneri)
Živi kao razlagač u crnogoričnim šumama. Vrlo je rijetka posvuda u Europi, a njezin jedini poznati lokalitet u Hrvatskoj je u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Plodišta razvija u kasno ljeto i jesen. Nalazi se na Crvenom popisu ugroženih gljiva Hrvatske, u kategoriji nedovoljno poznata, i strogo je zaštićena zakonom.
 
 
Gorska trepavičarka (Scutellinia cejpii)
Rasprostranjenjenost joj je ograničena na gorsku i subalpsku zonu gdje živi u crnogoričnim i miješanim šumama. Živi kao razlagač na krupnim drvnim ostacima jele i smreke.
 
 
Prašumska planinka (Tatraea dumbirensis)
Živi kao razlagač na krupnim drvnim ostacima bukve. Prisutna je u starim šumama i prašumama s bukvom. Brojni nalazi na području Parka pokazuju kako su velika područja s ovakvim tipom šuma još uvijek manje-više u prirodnom stanju. Na golemim prostranstvima diljem Hrvatske, ali i u ostatku Europe, gdje se na ovakav tip šume vrši jaki gospodarski pritisak, ova vrsta izostaje ili je izuzetno rijetka. Nalazi se na Crvenom popisu ugroženih gljiva Hrvatske, u kategoriji osjetljiva, i strogo je zaštićena zakonom.
 
 
Obična dudovka (Bertia moriformis)
Živi kao razlagač na otpalim trulim granama i drugim ostacima drvenastih biljaka, najčešće bjelogoričnog drveća. Široko je rasprostranjena u Europi.
 
 
Blijeda smeđedlačica (Brunnipila clandestina)
Živi kao razlagač na otpalim trulim grančicama kupina i stabljikama visokih zeljastih biljaka porodica glavočika cjevnjača, štitarki, žabnjaka i dr. Česta je samo u alpskom području i nekim krajevima sjeverno od Alpa. Vrsta je u Parku prvi put zabilježena za područje Hrvatske.
 
 
Blijeda nitoglavka (Vibrissea decolorans)
Živi kao razlagač trulih grana, rijetko češera, u vodenom okolišu brzotekućih voda, u zoni prskanja slapova te u okolišu čija je atmosfera trajno zasićena vlagom, u pretplaninskoj i planinskoj zoni. Nalaz iz jame sniježnice na području Parka jedini je nalaz ove vrste u Hrvatskoj.
 
 
Okruglasta kožoglavka (Cudonia circinans)
Živi u mikorizi, u šumama smreka, ariša i breza u gorskim, alpskim, borealnim (sjevernim) i arktičkim područjima. Tri od četiri poznata lokaliteta s područja Hrvatske nalaze se u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Svi hrvatski nalazi potječu iz prirodnih smrekovih šuma. Nalazi se na Crvenom popisu ugroženih gljiva Hrvatske, u kategoriji osjetljiva, i strogo je zaštićena zakonom.
 
 
Masna zdjeličarka (Peziza exogelatinosa)
Živi na vapnenačkom tlu kao razlagač u šumama sjeverne Europe i gorskih krajeva Dinarida. Osim u Hrvatskoj, poznata je iz priobalnih krajeva Danske, južne Švedske i sjeverne Njemačke. U svom je staništu vjerojatno rasprostranjenija i znatno češća nego što se pretpostavlja jer nalikuje nekim drugim vrstama zdjeličarki.
 
 
Gustodlaka bodljopeharica (Trichopezizella relicina)
Živi kao razlagač na mrtvim stabljikama visokih zeljastih biljaka porodica štitarki i žabnjaka. Razmjerno je česta u alpskom području. Vrsta je u Parku prvi puta zabilježena za područje Hrvatske.
 
 
Krastava lupinarka (Ustulina deusta)
Živi kao parazit bukve koju isprva napada i parazitira, a nakon što ubije biljku, razgrađuje njene mrtve ostatke i živi kao razlagač. Široko je rasprostranjena i česta u bukovim šumama i miješanim šumama s bukvom u čitavoj Europi.
 
Tekst