Tekst

Senj

Pored Dubrovnika nema kod nas grada kojega bi prošlost, spomenici i kulturne tradicije bile tako važne za povijest hrvatskog naroda kao što je to grad Senj.
Pavao Tijan, "Senj”, Zagreb, 1931.

Grad Senj jedan je od najstarijih gradova na sjevernom Jadranu i poznat je po svojoj izuzetno bogatoj i burnoj povijesti. Osim samog urbanog središta, područje grada obuhvaća i 76 km morske obale s nekoliko ribarskih naselja, mnoštvo uvala i djevičanski čistih kamenitih plaža.
Simbol je grada tvrđava Nehaj, sagrađena 1558. godine, iz koje su poznati senjski uskoci branili grad od stranih osvajača – Turaka i Mlečana. Senj je zarana postao i središte glagoljaške pismenosti te grad 1494. godine dobiva svoju prvu tiskaru koja iste godine izdaje svoje prvo djelo Misal po zakonu rimskog dvora.

U današnje je vrijeme Senj sve više orijentiran prema turizmu te svojim gostima nudi ugodan boravak, kristalno čisto more, lijepe plaže te izvrsnu gastronomsku i zabavnu ponudu.

Položaj i klima

"U Trstu se bura rodila, u Riki se napuhavala, a u Senju je celu forcu dala.”
Pučka izreka o senjskoj buri

Grad Senj smješten je između mora, obronaka Kapele i Velebita te obuhvaća 76 km dugu morsku obalu. Njegov položaj na istočnoj obali Jadrana pomorski ga povezuje s gradovima i zemljama Sredozemlja. Cestovnim vezama povezan je sa zaleđem preko planinskog prijevoja Vratnik (700 m n.v.), na zapadu s Vinodolskom dolinom, Rijekom i njezinim zaleđem, te na jugu sa Zadrom, Splitom i južnom Dalmacijom. Područje grada pod utjecajem je mediteranske i planinske klime. Mediteransku klimu karakteriziraju topla i suha ljeta, te blage i kišovite zime, dok planinsku klimu obilježavaju niske temperature tijekom zime, svježa ljeta te povećane količine padalina (kiše i snijega).

Senjsko je područje "najburovitije" u Hrvatskom primorju. U Senju je bura najčešća, najdugotrajnija i, prema prosječnoj brzini, najjača. Ovaj prirodni fenomen izuzetno je zanimljiv i znanstvenicima pa se zato senjska bura dugo prati. U Senju je već 1954. godine postavljen anemograf, sprava za neprestano mjerenje i bilježenje podataka o smjeru i brzini vjetra.
Naziv bura potječe od grčke riječi boreasa. U grčkoj je mitologiji Borej (Boreas), poput svih drugih vjetrova, dobio svojstvena, prepoznatljiva obilježja. Otjelovljen je kao silovit, krilati bog koji je smatran (valjda zbog svoje snage) kraljem svim drugim vjetrovima. Naziv do nas nije dospio izravno iz Grčke nego posredstvom Italije. Naša je bura vjerojatno proizašla iz mletačkog naziva bora.

Zbog specifične klime i geografskog položaja grada i zaleđa često se događa da u podvelebitskom primorju počinje kupališna sezona, a 20-ak km udaljeno zaleđe još je uvijek prekriveno snijegom.

Povijest

Senj (lat. Senia ili Segnia, grč. Attienities (Αθυινιτες), njem. i mađ. Zengg, tal. Segna), najstariji je grad na sjevernom Jadranu, a utemeljen je u predrimsko doba prije nekih 3000 godina na brdu Kuk istočno od današnjeg Senja. U prapovijesno vrijeme ispod utvrđenog naselja, na utoku bujice u dugi zaljev, nalazilo se sidrište i trgovište u kojemu se obavljala razmjena dobara između stanovnika iz unutrašnjosti, otočana i primoraca. Zbog porasta važnosti trgovišta, stanovništvo gradine postupno se spuštalo u podnožje i osnovalo novo naselje koje se prvi put spominje u IV. st. pr. Kr.
Sredinom II. st. pr. Kr. u ove krajeve dolaze Rimljani i postupno preuzimaju kontrolu nad gradom koji se u njihovo vrijeme naziva Senia. Iz Senie kreću u ratne pohode protiv Japoda i ostalih buntovnih ilirskih plemena u zaleđu. U vrijeme njihove vladavine Senia je postala glavnim trgovačkim, prometnim i kulturnim središtem ovoga dijela jadranske obale. Izgrađeni su: gradska vijećnica, vodovod, terme (kupališta), hramovi (posvećeni božanstvima Dijani, Magni Mater/Kibeli i Liberu) i drugi objekti, o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi kamenih spomenika, skulptura božanstava, arhitekture i groblja pronađenih na ovom području.

Na antičkim ruševinama Hrvati u srednjem vijeku podižu novi grad koji u svom imenu čuva tradicije antičke Senie, tj. današnji Senj. O povijesti hrvatskoga Senja u prvim stoljećima poslije dolaska Hrvata gotovo da i nema podataka. Centar srednjovjekovne hrvatske države bio je južnije (u današnjoj Dalmaciji), pa Senj gubi značaj prometnog i trgovačkog središta. Tek sredinom XII. st. grad se opet spominje u pisanim vrelima. Godine 1169. osniva se biskupija, što ukazuje na značenje i važnost grada. Od godine 1184. grad pripada viteškom redu templara u čijem će posjedu ostati do 70-ih godina XIII. st. Poslije templara preuzimaju ga knezovi krčki, kasnije nazvani Frankopani (Frankapani), pod čijom će upravom obnoviti stari sjaj. Ponovno se razvija trgovina i raste značaj senjskoga prometnog pravca i luke. Gospodarski napredak stvorio je osnovu za izgradnju grada, brojnih crkava i samostana u gradu i okolici. U srednjem je vijeku Senj poznat po glagoljici, pismu vjerojatno stvorenom još u IX. st. za potrebe evangelizacije Slavena. Od XII. st. glagoljica postoji još jedino na tlu Hrvatske, a osobito je razvijena na senjskom području. Godine 1248. senjski je biskup dozvolom pape Inocenta IV. postao jedini biskup u katoličkom svijetu koji može koristiti glagoljicu i narodni jezik u liturgiji. To je dalo nov poticaj razvoju ovoga pisma tijekom XIV. i XV. stoljeća, o čemu govore i brojni sačuvani glagoljski natpisi i rukom pisane knjige i dokumenti. U Senju je radila i glagoljska tiskara, osnovana oko 1494. godine, koja je bila među prvim tiskarama u cijeloj jugoistočnoj Europi i u kojoj su tiskane dvije inkunabule: Senjski glagoljski misal i Spovid općena.

Sredinom XV. st. u grad ulazi vojna posada ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina. Godine 1469. Senj će postati središtem Senjske kapetanije koja je osnovana zbog sve bliže osmanlijske opasnosti, ali i radi obrane od ekspanzionističke politike Venecije. Osmanlijski ratni pohodi na ovo područje osobito su se intenzivirali u prvoj polovici XVI. st. kada je kraj oko Senja posve opustio, a sam grad postao utočištem brojnim izbjeglicama s okupiranih područja. Od izbjeglica se formiraju vojne postrojbe, znameniti senjski uskoci, koji će do početka 20-ih godina XVII. st. uspješno braniti Senj i nanositi teške gubitke vojskama Osmanskoga Carstva i Venecije. Za potrebe obrane na brdu Trbušnjak 1558. godine završena je izgradnja tvrđave Nehaj u koju je bila smještena uskočka posada. Zbog junačkog otpora višestruko jačem neprijatelju ovi su hrabri borci ušli u legendu i narodnu pjesmu, a zbog novonastalih političkih prilika u XVII. st. postali su smetnja i opasnost za novu, miroljubiviju politiku Habsburške Monarhije prema Osmanlijskom Carstvu i Veneciji, te su bili raseljeni po ostalim hrvatskim krajevima.

Mirnija vremena omogućila su obnovu senjske trgovine, a time je bio osiguran i gospodarski prosperitet grada. Posebice je to izraženo u drugoj polovici XVIII. i prvoj polovici XIX. st. kada se izvode veliki građevinski radovi (izgradnja nove Jozefinske ceste, obnova luke, gradnja velikih, tzv. Carskih magazina, regulacija bujice i sl.). Tada počinje novo zlatno doba grada koji će postati jedan od najznačajnijih gospodarskih i kulturnih centara ondašnje Hrvatske. Senjska luka postaje jedna od najvažnijih u državi. Kroz nju prolazi uvoz soli i izvoz žita i drveta. Senjski pomorci na svojim brodovima plove diljem svijeta, a osobito intenzivno trguju s mediteranskim zemljama. U prosperitetni grad doseljavaju se poduzetnici i radna snaga, osnivaju se trgovačka i brodograđevna društva, trgovinska i obrtnička komora, a razvija se i značajna kulturna djelatnost. Osnivaju se gradska glazba, čitaonica i ostala kulturna društva. Senj postaje značajno kulturno središte, a njegovi intelektualci i građani nositelji hrvatske nacionalne ideologije. U gradu su rođeni i živjeli najpoznatiji hrvatski književnici i pjesnici onoga vremena: Silvije Strahimir Kranjčević (1865. - 1908.), Vjenceslav Novak (1859. - 1905.), Milutin Cihlar Nehajev (1880. - 1931.), Milan Ogrizović (1877. - 1923.).

Izgradnja željezničke pruge Karlovac – Rijeka (1873.) koja je zaobišla Senj imala je pogubne posljedice za gospodarstvo i trgovački značaj grada. Promet je u luci vrlo smanjen, a roba je skrenula prema Trstu i Rijeci koji su željezničkim vezama bili povezani sa zaleđem. Uloga Senja svedena je na izvoznu luku za drvo iz šire okolice. Izostanak gospodarskog prosperiteta i marginaliziranje senjskoga prometnog pravca negativno su djelovali na sve ostale vidove života u gradu i široj okolici, tako da već krajem XIX. st. dolazi do odljeva kapitala i stanovništva. To će se u XX. st. intenzivirati, posebice nakon svršetka Drugog svjetskog rata, kada se gospodarskim razlozima pridružuju i politički. U Drugom svjetskom ratu stara gradska jezgra znatno je oštećena u bombardiranjima pri čemu je nestao velik dio izuzetno vrijedne kulturne baštine. No dosta se spomenika i sačuvalo, što Senj danas čini zanimljivim za domaće i strane posjetitelje.

Nakon Drugog svjetskog rata grad se postupno obnavlja te se sve više razvija na području turizma i ugostiteljstva. Senj je danas urbano središte u kojemu se, između ostalog, održavaju i mnoge kulturne manifestacije od kojih izdvajamo zimski i ljetni karneval, smotru sjevernojadranskih klapa, Uskočke dane i Senjske koncertne večeri.

Što posjetiti?

Gradski muzej Senj nalazi se u palači obitelji Vukasović koja je bila jedna od najuglednijih i najutjecajnijih senjskih obitelji. Palača je građena u XIV./XV. st. u gotičko-renesansnom stilu i vrhunski je objekt profane arhitekture grada Senja. U muzeju su uređene zbirke: Arheološka i hidroarheološka, Numizmatička zbirka, Zbirka glagoljice i glagoljskog tiskarstva, Zbirka oružja i vojne opreme, Zbirka novije senjske povijesti, Etnografska zbirka – Bunjevci i Prirodoslovna zbirka – Velebit. U sastavu je Gradskog muzeja i stručna knjižnica (Seniensia) sa starijom i novijom arhivskom građom, manja zbirka umjetničkih slika, zbirka fotografija i razglednica te Zavičajna zbirka Lukovo smještena u istoimenom mjestu južno od Senja.

Tvrđava Nehaj sagrađena je 1558. godine pod nadzorom kapetana i generala hrvatske Vojne krajine Ivana Lenkovića. Sazidana je od materijala razrušenih crkava, samostana i kuća prvotno smještenih izvan gradskih zidina. U tvrđavi Nehaj danas je postavljena zbirka Senjski uskoci i Senjska primorska kapetanija, te izložbe Senjske crkve kroz povijest i Gradski plemićki grbovi Senja.

Sakralna baština Senj – zbirka obuhvaća izabrane izloške iz riznice senjske katedrale, arhiva i biskupijske knjižnice. Predstavljeni su ostaci spomeničkog blaga ostalih senjskih crkava, ključevi grada Klisa, salonsko pokućstvo iz vremena biskupa Ožegovića u empire stilu, portreti senjsko-modruških biskupa i liturgijsko posuđe.

Stara gradska jezgra okružena ostacima gradskih zidina i obrambenih kula. Staru gradsku jezgru karakteriziraju brojne uske uličice i trgovi, a jedna je od najpoznatijih ulica Uskočka ulica – predivan primjer srednjovjekovne arhitekture.

Katedrala sv. Marije i ostale crkve na području Grada - ostaci crkve sv. Franje, crkva sv. Marije od Arta, kapelica sv. Martina.

Velika vrata – na ulazu u grad Velikim vratima označen je završetak Jozefinske ceste građene u vrijeme Marije Terezije i njenog sina Josipa II. Na vratima su uklesane udaljenosti između Senja i drugih gradova u njemačkim miljama, a krasi ih i kruna Habsburgovaca.

Park senjskih književnika – u gradu su rođeni i živjeli najpoznatiji hrvatski književnici i pjesnici: Silvije Strahimir Kranjčević, Vjenceslav Novak, Milutin Cihlar Nehajev, Milan Ogrizović, Pavao Ritter Vitezović te im je grad Senj posvetio park iznad stare gradske plaže u kojem su postavljene njihove biste.

Manja ribarska podvelebitska mjesta – pod Velebitom, kao sakrivena uz more, smjestila su se za miran odmor stvorena mjesta: Sveti Juraj, Lukovo, Klada, Starigrad, Stinica, Jablanac, Zavratnica i Prizna.

Senjsko zaleđe – ako želite aktivno provesti godišnji odmor u netaknutoj prirodi, predlažemo posjet selima u senjskom zaleđu: Krasnu, Krivom Putu i Vratniku.

Više informacija o Senju i okolici potražite na web-stranicama:

Tekst